berlinavenue

I've got to get up to get down to start all over again.

16.09.2008.

Kisa i ostale parafernalije

Kaze moja prijateljica da svaki put - narocito ako je ponedjeljak, glup-box explodira i svi kreteni izadju napolje i sjednu u kola da idu na posao, u polje ili gdje vec idu.

Zaista, sto je to ovdje tako? Cim padne velika kisa ili snijeg, svi sjednu u kola i idu. I iako su prosli tim istim ulicama bar mali milion puta, najednom ne znaju voziti, ne promasuju niti jednu lokvu i guraju se da prodju kroz zuto i stanu na sred raskrsnice, time efikasno zakrcavajuci 5 traka i 3 pravca.

 

A i ove radio stanice. Znas da je jesen dosla kada pocnu pustati Tifu (kap-po-kap), Parni valjak (jesenje kise, ili nesto slicno), pa Kazaliste.... A od stranih tu je Eurythmics i ko on jos...? Ne mogu se sjetiti, ah, da! Terence Trent d'Arby (jesam ovo dobro napisala?)

I jos najavljuju: "a sada, blok kisnih pjesama". Znas kad cu im okrenuti opet na tu stanicu? U julu, aBd*.


Elem, ljeto nam je otislo, jesen dosla, i to ne preko noci, nego preko poslijepodneva.

Bavila sam se mislju da kupim velingtonke (to su one gumene cizme), ali nekako ne idu uz moju personality, pa sam odustala. Radiju cu kisnuti i hodati i dalje u cipelicama i piti Uvin H caj uvecer, nego hodala u gumenjacima. A kako nemaju stikli, bojim se da bih pala u njima.

 

-------------

*abd = odnedavno, sluzbeni izricaj u mom uredu, koji znaci ako Bog da. Koristi se u sluzbenim porukama (narocito ako neko odlazi na odmor ili poziva na soiree) i konverzacijama. Engleske verzije jos uvijek nema.

08.09.2008.

Ramazan i q-fest (nebitno kojim redom)

Jebo ih Q-fest vise! Ne mogu vise da slusam niti citam o tome. Jebe mi se sta rade. I kome. Ne znam ko mi vise ide na nerve, oni ili one javne tv kuce koje prave iftar "uzivo" i onda ga u slast jedu. Dok 80% ljudi u BiH si to ne moze priustiti. I jos komentiraju: ova corba je od dvije vrste mesa. A ljudi te dvije vrste mesa nisu vidjeli jos od Kurban-bajrama 1989.

Znaju li ti ljudi gdje zive, s kim zive?? A zovu ljude koji i onako imaju, sto ne zovnu sirotinju, ne moraju daleko ici, do prvog kontejnera, do prve klupe u parku.

I sve ove velike novine koje se brinu da se njihov narod ne zakine za sta, kad su izdali jebeni raspored za djecu, da imaju, a da ne spominjem nesto drugo? Jutarnji list je citave nedjelje izdavao nesto, te gumicu za brisanje, pa biljeznicu, pa...

A ovi? Da ne kazem sta. Odoh raditi nesto sto nema veze sa mnom i mojim poslom, ne bih li malo dosla sebi. Da ne mislim ko mi pise novine, uredjuje emisije i odlucuje o nacionalnom interesu.

 

21.08.2008.

U komercijali

Snimila danas, u autobusu broj 31e, Vijecnica - Dobrinja.

18.07.2008.

Nekada pomislim...

...kako bih bila puno bolji roditelj od ovih tuka što viđam okolo. Maloprije, na Skenderiji, mimo prelaza, mimo semafora, mimo svega, prelazi ona, na štiklama, gurajući dječija kolica, dok joj se još dvoje djece, godina 3  5 (moja slobodna procjena) vrzma oko nogu. I muči se ona s onim kolicima, zapnu kolica, visok trotoar, povuci - potegni, ona mala odluta... Majka nju za ruku, "daj bratu drugu" (bratu koji ima 5 godina!), drugom rukom šćepa kolica, gurnu preko ulice, onima se upali zeleno, požuri (s troje djece!!), dođi do druge strane, pusti djetetu ruku, podigni kolica, vani +30 skoro, omorina, treba past kiša, svak nervozan, vozači rade ono u čemu su najbolji: psuju joj familiju, trube i roncaju.

A ja mislim: kad bih ja imala jedno dijete, išla bih na prelaz svaki put, pa taman to značilo ići "čak" dvadeset metara od mjesta gdje bih ja stvarno željela da prelaz postoji.

 

Nekad mislim... kako bih ja puno bolja stara osoba bila od ovih što viđam okolo. Vraćam se iz grada, i ovdje na Marin dvoru  preko puta apoteke, starac prelazi ulicu. Titovu. A njemu ima preko 80, sigurno. Mal, mršav, sa štapom, pogrbljen, jedva hoda. I počne mahati štapom prema metalnim zverima koji su se ustremile na njega, jer je njima zeleno, i govoriti: "polako, polako". A vozači opet upotrijebe svoje nemale vještine beštimanja i trubljenja.

Nekad mislim... kako bih ja bila puno bolja osoba od ovih koje viđam okolo. Koje imaju šta ja nemam. Samo - ko bi onda bio ja?

I šta da im radiš? Ništa. Ne možeš ti njima objašnjavati da je ono šta imaju dragocijeno i da bi trebalo to više paziti i voditi računa o tome. Ljudi kada nešto imaju, izgube iz vida koliko je to važno, to postane sastavni dio života, kao i četkica za zube. Samo, ja još ne čuh da dijete ili starost možeš baciti kada se potroši i kupiti novo. Druge boje, koja doseže do svih kutova. I još čisti jezik, pride.

07.07.2008.

Danas u Jajcu

Sam uspjela i točat noge u Plivi.

 

25.06.2008.

Ne kontam

Idem maloprije kuci, i prolazim pored neke zgrade. Izadje zena na prozor, onako - mladja - pobuljena, mislim, pokrivena, je li. I sta radi? Stere ves, ali ne na balkonu, nego bas na prozoru, razapete zice s jednog kraja prozora na drugi. I koji ves stere? Donji ves. Isto ko u "Brojke & slova": gace, potkosulja, brushalter, gace, kombinezon, brushalter....

Mislim, ona je - za pretpostaviti je - u svojoj kuci. Znaci,  morala je prvo staviti maramu na glavu, pa onda izaci na prozor. Da je ne bi ko vidio.

Da prostre svoje gace. Ne kontam. Muski joj ne mogu vidjeti kosu, ali joj zato mogu vidjeti gace?? Nidje veze, braca...

16.06.2008.

Sex and The City

I dodje nam Sex and the City u grad... Da nije njih, ne bi bilo ni sexa, a ni grada, po svemu sudeci. Dobro je, pa ce mi cure iz New Yorka reci sta i kako frajeri vole, sta treba raditi kako da dodjes do jednog i sto je jos vaznije – kako ga zadrzati i udati se. I to sve na Menhettnu. Za one koji nisu bili – tamo se svako izlazenje s frajerom, koje se ne zavrsi sexom nakon drugog sastanka (jos je pozeljnije prvog!) smatra vjeridbom i „going steady“. Phoenix bio i provjerio.
I u tom i takvom gradu, gdje su sve djevojke samosvjesne, samouvjerene, ne jebu nikoga ni 2%, gdje se novac trosi samo & iskljucivo na cipelice, sandalice, torbice, koktele i placanje taxija na relaciji kuca-klub-frajer-kuca, ispade da je osnovni, jedini & vrhovni cilj – udaja.
I znate sta? I jeste. Kad ste tamo, zna se do koliko godina izlazite, na koja mjesta i s kim, a poslije toga, bar na Manhattnu, ili odete negdje u misiju, s  nekom od medjunarodnih organizacija kojih nikada ne manjka, ili odete na zapadnu obalu (Seattle, najpozeljnije) gdje je vise OK biti neudata u kasnim 30im – pocetkom 40ih. Ono kao – tamo briju malo vise na „evropske“ vrijednosti, i iz nekoga razloga daju zenskim vise fore.

I sta ispade na kraju? Da sve one posh sminkerice - zenskice imaju samo jedan cilj: udaja. I da one koje bas i ne misle tako i koje vole malo vise mijenjati frajere – dobiju rak. Ali – lijek za to je naci frajera, smiriti se i postati monogamna. A to sto se ljudi ne mijenjaju – to nikom nista. A mozda je ovu pojavu uzimam suvise ozbiljno, mozda je SATC samo skriveno uputstvo i bilo bi mi bolje da hvatam biljeske dok gledam film.

Jedva cekam drugi dio, koji evo vec najavljuju. Naslov? Pa, to je bar lako: Kako biti bogata & neuroticna, zanemariti svoje dijete i biti clanom gomile odbora koji se brinu o sirocadi.

02.06.2008.

Kaze Vedran

"Zene su suptilne ubice. Ne padaju na suze i to ih cini neumoljivima.

[...]Moja "sujeta" je budna, ko sto samo moze bit'"

05.05.2008.

Sto ne mogu dobrih ljudi i njihovog merhameta

Dosao mi prijatelj iz Svedske. Kaze, vratio se zauvijek. Opet. Ovo mu je treci, jubilarni put. Docekali ga ovdje tetka i njeno dvoje djece, izbjeglice iz neke druge drzave (da ne spominjemo sad koje, je li). Jos dok je bio gore, ustupio im svoj stan na „privremeno” koristenje. Tetka bolesna, sin adolescent, kcerka u osnovnoj skoli... Naravno, klasicna prica.

Ta tetka ima zivog brata i sestru, koji nisu ni prstom mrdnuli za njih. Cak im je ovaj moj prijatelj morao platiti kartu da se izvuku iz „one” zemlje. I, sad se on ko zali. U stvari, ne da se zali, nego onako, trazi nekoga s dusom sirokom ko nirvana da mu prica price na temu „tetka & djeca u mom stanu”. Te sta ce s njima, te dokle to tako...

A ja njemu kazem: molim te, nemoj mi se zaliti. Ne volim ja ljude kao sto si ti, znas. Sve nesto dobri i fini i samo nas podsjecaju kakva smo mi ostali djubrad. Em sto se mi osjecamo ko govna, em sto se vi zalite. Pa ih covjek mora slusati, jer gdje neces slusati covjeka koji toliko dobra cini. Ispadas jos vece govno.

18.04.2008.

Kaze Almir - part II

"Nazovi me kad ozdravis. Sva si slinava i nikakava, ko da sa zidom pricam. Bar mi reci nesto - mmm, aha, sta god, a ne ovako, ko... ko..."

"Almire, bolan, bolesna sam, imam temperaturu, jedva gledam"

"Pa sta ces na poslu, zarazu siris??"

"Nema nikoga, zato sam ovdje. Ne bih dala ovoga meraka... ni za sta na svijetu."

"Tebi treba napraviti neku betonsku kutiju, i stavit te u nju, u njoj da radis. Jooj, evo mi se neka Sarajka zakacila na fejsbuku, odoh je otkacit."

"Nisam ja."

"Znam, tebe sam davno otkacio"


Noviji postovi | Stariji postovi

berlinavenue
<< 09/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI



MOJI FAVORITI
apartman vargas
Duh Koji Hoda
Logičke zagonetke
Zijan-ćerka
čuv'o ja ovce...
LIPO LI JE LIPO LI JE
Bosanceros U Paklu Globalizacije
Umijeće Tersanja
više...

BROJAČ POSJETA
36837

Powered by Blogger.ba